Vijesti » Vijesti iz Saveza » Oprostiti, ali ne zaboraviti

Oprostiti, ali ne zaboraviti

Image - Oprostiti, ali ne zaboraviti

Svi sudionici državnog prvenstva za 5. i 6. razrede, 6.7 posjetili su Vukovar. Svrha odlaska bila je vidjeti spomenike Domovinskog rata i naučiti još bolje o svim događanjima tog vremena.

Prvo odredište bila je Vukovarska bolnica na koju je tijekom rata svakodnevno padalo prosječno 700 granata, a zbrinjavala je oko 400 ranjenika, djecu, trudnice … Danas je pretvorena u muzej u čast svim poginulima i osoblju bolnice, koje se u nemogućim uvjetima borilo da spasi ljudske živote.

Sljedeća je bila Trpinjska cesta ili „groblje tenkova“, mjesto gdje su hrvatski branitelji spriječili prodor četnika u Vukovar i uništili 30-ak njihovih tenkova i oklopnih vozila. U čast njima podignut je Spomen dom koji podsjeća na njihove žrtve i na to da se one nikad ne smiju zaboraviti.

Pokolj u Vukovaru odnosno Ovčara, najveći je pojedinačni pokolj Domovinskog rata. Tijekom okupacije Vukovara četnici su iz bolnice deportirali 260 pacijenata i odvezli ih u logore te potom smaknuli u divljini. Posjetili smo spomen ploču na mjestu gdje su 1991. godine ubijeni vukovarski zatočenici, zapalili svijeću za njih i zahvalili što su dali svoj život za današnju samostalnu Hrvatsku.

Zadnje odredište bilo je memorijalno groblje, na kojem su pokopani svi hrvatski branitelji i oni koji su pomagali zaštiti državu od prodora. Šokirala su nas 4 groba braće Šolić, koje je pokopala njihova majka jednog pored drugog. Kata Šolić simbol je hrvatske patnje i hrabrosti majke, te dokaz koliko je rat utjecao na živote ljudi.

Na kraju smo razgledali sam grad Vukovar, najveću hrvatsku riječnu luku na Dunavu. Vidjeli smo njegov najpoznatiji simbol križ na Dunavu i trg prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana. Grad je već skoro do kraja obnovljen i ne vide se nikakvi tragovi rata, što nas je začudilo. U Vukovaru smo imali slobodno vrijeme, koji se neki iskoristili za sladoled, kupovinu, šetnju …

„Oprostiti, ali ne zaboraviti“ možda je najbolja rečenica kojom bi se trebali prisjećati na Vukovar i sve njegove žrtve. Od svih tih strašnih događaja ne bismo trebali okretati glavu, nego podsjećati sve buduće generacije kako se takvo što više nikad ne bi ponovilo. Vukovarcima svi mi možemo reći jedno veliko hvala, jer su oni dali svoj život i grad za današnju neovisnu državu Hrvatsku.

Često i ne znate, ali događa se da vaši pozdravi, vaše iskrene i dobre želje, ostanu u sjeni nečije mržnje. Jedino što možete jest upitati se jeste li baš vi to zaslužili. To, doduše, neće smanjiti nastalo neprijateljstvo, ali će vam umanjiti tugu, a može se čak dogoditi da se mržnja zanese u svojoj jarosti, pa da samu sebe pretvori u prah, u ništa. A može se dogoditi da mrak zadavi svaku ružnu misao. Ali to se može dogoditi tek ako je u svijetu ostalo makar malo ljubavi. Zato, ako je u vama ima, ne štedite je. Podijelite, dajte djelić svoje ljubavi prvome do sebe i bit će manje neprijatelja. Za početak dovoljno je i to.( SINIŠA GLAVAŠEVIĆ (1960.-1991.)


Maria Levačić - IPL novinarka

 

VUKOVAR

 

 

Po završetku Državnog prvenstva za 5. i 6. razrede u Vinkovcima, organizatori su odlučili sve natjecatelje i njihove mentore upoznati s obližnjim Vukovarom, gradom herojem, te njegovom povješću.

Prva je destinacija bila Vukovarska bolnica u kojoj smo se počeli upoznavati s zbivanjima 1991. godine. U kratkom filmu mogli smo vidjeti kako je rat utjecao na tadašnje građane Vukovara. Ljudi su podnjeli mnoge žrtve, bili ranjeni minama i sličnim oružjem, te trpjeli strašne muke. Muškarci su bili odvođeni u logore te odvajani od svoje obitelji koje su ostajale bespomoćne u razorenom gradu..  Mogli smo čuti i o pokolju u Vukovaru, kojeg danas nazivamo Ovčara po mjestu gdje je počinjen. Bez milosti, 264 osobe odvedene su iz bolnice te bezosjećajno ubijene od strane srpske vojske.
Također smo  posjetili i Trpinjsku cestu, često nazivanu grobljem tenkova. Tamo su mogli čuti nešto više i o Blagi Zadri, jednom od najvećih heroja Domovinskog rata.

Izlet je završio posjetom Vukovarskom groblju, vječnom počivalištu mnogih branitelja i žrtava iz te kobne 1991.godine.

Gledajući sve te grobove te slušajući sve te priče iz tog doba, divim se ljudima koji su podnjeli tolike žrtve za našu državu. Neizmjerna je hrabrost i volja bila potrebna da bismo imali to što danas imamo – svoju državu, svoj jezik i pismo, svoju himnu i svoju zastavu. Žalosno je to što smo do svih tih stvari bili prisiljeni doći na ovakav krvavi način, s mnogo nevinih žrtava i uništenih domova. Zato, svaka čast i slava svim poginulim braniteljima i svima koji su pridonjeli osnutku ove naše predivne zemlje.

Maja Nedeljako - IPL novinarka

-->